|
Ostala sam sama sumanuto gledajući u mjesto na kojem je Dean nestao.
Prokleti,prokleti muškarci!
Dobro,znam da ne može kontrolirati svoje nestanke,ali svejedno.
Inače prelijepa šuma je pod kombinacijom tamnoplavog neba i bliještećeg mjeseca djelovala prilično jezivo.
Odjednom nisam mogla više biti tu.Ustala sam i mahnito počela trčati niz dobro utaban puteljak kojim smo stigli.
***
(Laura-13)
Trinaestogodišnjakinja pomalo mrzovoljne naravi je sjedila za radnim stolom u svojoj sobi.
Čelo joj je bilo nabrano u znaku koncentracije.Pomnjivo je čitala knjigu koja joj se nalazila u krilu. Imala je nedokučiv,i pomalo hladan izraz lica. Kad je začula korake koji su se uspinjali stubištem prema u smjeru njene sobe,čelo joj se još više nabere.
'Laurie, dušo?'
Mama pomoli prvo nos,a zatim i ostatak tijela u sobu.
Ingrid je bila žena izvanredne, klasične ljepote. Krasile su je sve odlike velikih filmskih diva,goleme sive oči,sitan pravilan nos,i prijatan osmijeh koji je otkrivao sve blistave zube,s kojeg jednostavno niste mogli skrenuti pogled.
Nimalo nalik svojoj kćeri,čije je lice bilo više zanimljivo nego lijepo.
Laura je imala srcoliko lice mekih kontura,malih usnica i prćastog nosa,kao u djeteta. Najsnažniji element bile su prodorne crne oči,lagano koso položene.
'Mda?'
Majka prijeđe preko prostorije odsutno gledajući kreativni nered,no ništa ne prokomentira već sjedne i okrene se prema Lauri.
'Dušo,a da malo izađeš van?Znaš,divan je dan.Sunčan.Vidjela sam sve tvoje prijatelje iz škole na igralištu.'
Žena je govorila s tolikim entuzijazmom da ju je u Laurinim mislima izobličio u zaostalo dijete.
'Divan dan.' Laura bijesno protisne kroz zube.
Žena ju je još uvijek spokojno promatrala,tu i tamo trepnuvši filmskim očima. Odjednom se nešto u Lauri prelomi.Uz glasan prasak šutne stolac i izvuče svežanj pisama iz ladice.
Razbaca ih po stolu s gađenjem. Majka se zabulji u njih.
Svi su bili identično adresirani.
River Prison 1643
Žena protrne. Goleme oči se napune suzama,koje su cjelokupnom držanju i položaju tijela pridale nešto lažno i jeftino,kao u lošim američkim filmovima.Krajičkom oka je promatrala pisma kao da su stigla ravno iz pakla a ne iz njegovih ruku.Naglo je skrenula pogled ugledavši jedan neobično intiman dio ispisan na poleđini.
Zbog nesređenih osjećaja.
'Zbog nesređenih osjećaja.' Laura procijedi,govorom jedva glasnijim od šapta. Uznemireno je koračala sobom, 'ne briga te za ikog osim sebe.Muž,djeca,obitelj..? Ne.Prodala si sve to za dvomjesečno dopisivanje sa potpunim strancem.I ne samo to,zatvorenikom.Jutros ste se prvi put sreli,zar ne?' obrecne se.
Žena je još uvijek nijemo sjedila plačući poput djeteta.
'Što ti je rekao?Reci mi!' zaurla Laura.
Odjednom žena visoko digne bradu i uspravi se.
'Nemam ti zašto polagati račune,' reče i odmaršira iz prostorije.
Laura kočijaški opsuje,zgrabi jaknu s vješalice,na tren stane i opipa desni džep,te potom izjuri na ulicu.Ispred vrata zatekne malog brata Billya sa grupicom svojih vrlo hiperaktivnih i zamarajućih vršnjaka.
'Tko ti je ona,Billy?' upita jedan mangup samodopadno se cereći.
'Tko?' reče mala gamad.
'Pa ona.'
Billy je pogleda i odvrati.
'Nitko.'
Svi padnu u gromoglasan cerek,a Laura poželi zadaviti bezobzirnu petogodišnju rulju katastrofalnog osjećaja za tajming.
'Ona živi sa nama,' čuje Billya kako vrlo važno govori daleko iza njenih leđa.
Trčala je dugo,dugo…dok nije došla do dobro poznate stijene koja se zaštitnički nadvijala nad njenom pojavom teškom od nagomilane brige i nepravde.
Napipala je kartonsku kutiju u desnom džepu,izvadila cigaretu,i shvatila da nema šibice .
***
Ranije tog jutra.
Četrdesetogodišnjak sa par šarmantnih sijeda u gustoj crnoj kosi sjedio je u praznoj prostoriji,na polovici prepriječenoj debelim staklom,i nervozno cupkao nogom.
Čovjek je bio veoma zgodan,iako bezlična siva zatvorska odora to nije odviše isticala.
Oštre crte lica i pomalo ljubičaste oči su mu davale onaj opasni,mačo štih.
Izvaljen u stolcu,još uvijek je cupkao nogom,i u mislima oblikovao očekivanog gosta.
Iz maštanja ga prene glasan zvuk otvaranja metalnih vrata,na što on prijeđe prstima kroz kosu i naglo se uspravi.
'Posjet!' drekne zvonki čuvarov glas.
Jamesu se raširi osmijeh preko lica zbog činjenice da će ponovno vidjeti žensko biće nakon 10 godina.
Prvi pogled je bio s leđa.
Jamesa bocnu iglice razočaranja. Žena je imala prosječno tijelo kućanice i majke. Ponešto zaobljenije bokove,trbuh i stražnjicu,a i bila je nižeg stasa.
'No dobro', pomisli James,' što si očekivao,oskudno odjevenu dugonogu manekenku?'
Žena se okrene,i James ostane bez daha.
Bila je bez sumnje najljepša žena koju je ikada vidio. Velike srneće oči su sramežljivo iskrile,a pune usne se razvukle u blagi osmijeh.
Vedro ga je gledala i instinktivno pružila ruku za rukovanje. Ponovno se osmjehnula kad je shvatila da je između njih pregrada.Položila je dlan na staklo,i James automatski stavi svoju ruku na isto mjesto.Samo sa druge strane zida.
|
dobru zabavu,ludo ljeto vam želim.I da ofkors imat ću vremena smišljat priču =)) i sastavljat.jupijee.javim vam se I PROMISE
